| Djela Apostolska 16:22-40 |
| 22. Tada je mnoštvo zajednički ustalo protiv njih, a predstojnici su s njih strgali odjeću i zapovjedili da se išibaju. |
| 23. I kad su im dali mnogo udaraca, bacili su ih u tamnicu i zapovjedili tamničaru da ih dobro čuva, |
| 24. koji ih je, pošto je primio takvu zapovijed, bacio u unutarnju tamnicu te im noge stavio u klade. |
| 25. A oko ponoći Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a zatvorenici su ih slušali. |
| 26. Tada odjednom nastane jak potres tako da su se uzdrmali temelji zatvora. I odmah su se otvorila sva vrata i svima su spali okovi. |
| 27. A kad se tamničar probudio iz sna, pa kad je vidio otvorena vrata tamnice, izvadio je svoj mač te se htio ubiti, pretpostavljajući da su zatvorenici pobjegli. |
| 28. No Pavao je povikao jakim glasom, govoreći: “Ne čini sebi nikakvo zlo, jer smo svi ovdje!” |
| 29. Tada je zatražio svjetlo i uletio unutra pa je počeo drhtati te je pao pred Pavla i Silu. |
| 30. Zatim ih je izveo van i rekao: “Gospodo, što moram činiti da se spasim?” |
| 31. A oni su rekli: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista, pa ćeš biti spašen ti i tvoj dom!” |
| 32. I govorili su riječ Gospodinovu njemu i svima u njegovom domu. |
| 33. I uzeo ih je u isti noćni čas i oprao im rane pa je odmah bio kršten, on i svi njegovi. |
| 34. A kad ih je uveo u svoj dom, postavio je jelo pred njih, te se radovao sa svim domom svojim, što je povjerovao u Boga. |
| 35. A kad je svanuo dan, predstojnik je poslao narednike govoreći: “Pusti one ljude.” |
| 36. A tamničar je dojavio te riječi Pavlu: “Predstojnici su poslali da vas pustim. Stoga sada izađite i idite u miru!” |
| 37. Ali im je Pavao rekao: “Javno su nas, iako smo Rimljani, neosuđene izudarali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!” |
| 38. A narednici su dojavili te riječi predstojnicima, a ovi su se prestrašili kad su čuli da su oni Rimljani, |
| 39. pa su se došli ispričati te ih izveli i zamolili da napuste grad. |
| 40. A oni su izašli iz tamnice i ušli u Lidijinu kuću, i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli. |