Djela Apostolska 4:1-22 |
1. I dok su oni još govorili narodu, pristupili su im svećenici i zapovjednik Hrama i saduceji, |
2. ogorčeni što su poučavali narod i propovijedali uskrsnuće od mrtvih kroz Isusa. |
3. I digli su na njih ruke i stavili ih u pritvor do sutra, jer je već bila večer. |
4. Ipak su mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovali te je broj muškaraca došao na oko pet tisuća. |
5. I dogodilo se sutradan da su se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci, |
6. i veliki svećenik Ana, i Kaifa, i Ivan, i Aleksandar, i svi koji su bilo od velikosvećeničkoga roda, sakupili u Jeruzalemu. |
7. A kad su ih postavili u sredinu, upitali su ih: “Kojom snagom ili po kojem ste imenu vi to učinili?” |
8. Tada im je Petar, pun Duha Svetoga, rekao: “Glavari naroda i starješine Izraelove! |
9. Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog nemoćnom čovjeku, po kojem je ovaj ozdravio, |
10. neka bude znano svima vama i cijelom narodu izraelskom: Po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, a kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih, po njemu ovaj čovjek pred vama stoji zdrav. |
11. Ovo je kamen koji ste vi graditelji odbacili, a koji je postao ugaoni zaglavnjak. |
12. Nema spasenja ni u kome drugom, jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome mi trebamo biti spašeni.” |
13. A kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu hrabrost, a uvidjeli su da su to ljudi neuki i neupućeni, čudili su se te su shvatili da su oni bili s Isusom. |
14. I kad su vidjeli čovjeka koji je bio ozdravljen kako stoji s njima, nisu mogli reći ništa protiv toga. |
15. Ali kad su im zapovjedili da izađu iz vijećnice, počeli su raspravljati među sobom, |
16. govoreći: “Što da učinimo s tim ljudima? Jer doista, po njima se dogodilo očito čudo poznato svim stanovnicima Jeruzalema i mi to ne možemo zanijekati. |
17. Ali da se ovo još više ne raširi među narodom, strogo im zaprijetimo da više nikome ne govore u to ime.” |
18. Zatim su ih pozvali te im zapovjedili da više nipošto ne govore i niti ne poučavaju u Isusovo ime. |
19. Ali su im Petar i Ivan odgovorivši rekli: “Prosudite je li pred Bogom ispravno slušati vas više negoli Boga! |
20. Jer mi ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli.” |
21. Kako nisu mogli naći ništa za što bi ih kaznili, nadalje su im zaprijetili te ih pustili zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. |
22. Jer čovjeku na kojem se dogodilo to čudo ozdravljenja bilo je preko četrdeset godina. |