| Ivanu 12:1-26 |
| 1. Zatim je šest dana prije Pashe Isus došao u Betaniju gdje je bio Lazar, onaj koji je bio umro, koga je on uskrsnuo od mrtvih. |
| 2. Ondje su mu pripremili večeru; i Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili pri jelu. |
| 3. Tada je Marija uzela libru prave nardove, skupocjene pomasti, pomazala Isusu noge i svojom kosom obrisala njegove noge, te se kuća napunila mirisom pomasti. |
| 4. Onda je jedan od njegovih učenika, Juda Iskariotski, Šimunov sin, koji ga je namjeravao izdati, rekao: |
| 5. “Zašto se ova pomast nije prodala za tristo dinara i to dalo siromasima? ” |
| 6. A to nije rekao jer se brinuo za siromahe, nego jer je bio lopov i imao kesu i odnosio što se u nju stavljalo. |
| 7. Nato je Isus rekao: “Pusti je! Sačuvala je to za dan moga ukopa. |
| 8. Jer siromahe uvijek imate kraj sebe, a mene nemate uvijek.” |
| 9. Tada je veliko mnoštvo Židova saznalo da je on ondje pa su došli, ne samo radi Isusa nego i da bi vidjeli Lazara koga je bio uskrsnuo od mrtvih. |
| 10. Ali su se glavari svećenički posavjetovali da ubiju i Lazara, |
| 11. jer su mnogi Židovi zbog njega odlazili i vjerovali u Isusa. |
| 12. Sutradan je veliko mnoštvo što je došlo na svetkovinu, kad je čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, |
| 13. uzelo palmine grane te mu izašlo u susret i klicalo: “Hosana! ‘Blagoslovljen kralj Izraelov koji dolazi u ime Gospodnje!’ “ |
| 14. A Isus je, kad je našao magarčića, sjeo na njega, kao što je zapisano: |
| 15. “Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu!” |
| 16. A njegovi učenici nisu to isprva razumjeli; ali kad je Isus bio proslavljen, onda su se sjetili da je to bilo o njemu zapisano i da su mu to učinili. |
| 17. Svjedočilo je i mnoštvo koje je bilo s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrsnuo ga od mrtvih. |
| 18. Zbog toga mu je mnoštvo i pošlo u susret, jer je čulo da je on učinio to čudo. |
| 19. Zato su farizeji govorili među sobom: “Vidite kako ništa ne postižete. Evo, svijet je otišao za njim!” |
| 20. A među onima koji su došli na svetkovinu iskazati štovanje bilo je i nekih Grka. |
| 21. Oni su tada pristupili k Filipu, koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga zamolili govoreći: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” |
| 22. Filip je došao i rekao Andriji, a Andrija i Filip su dalje rekli Isusu. |
| 23. A Isus je odgovorio rekavši im: “Došao je čas da se proslavi Sin čovječji. |
| 24. Uistinu, uistinu, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilje ploda. |
| 25. Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni. |
| 26. Ako tko meni služi, neka mene slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko meni služi, njega će poštovati moj Otac. |