| Ivanu 10:24-42 |
| 24. Tada su ga Židovi okružili i zapitkivali ga: “Dokle ćeš nam sumnjom dušu mučiti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.” |
| 25. Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam pa ne vjerujete. Djela koja ja činim u ime Oca svoga, ona svjedoče za mene, |
| 26. ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca, kao što sam vam rekao. |
| 27. Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede. |
| 28. I ja im dajem život vječni te neće nikada propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. |
| 29. Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga. |
| 30. Ja i Otac jedno smo.” |
| 31. Tada su Židovi ponovo uzeli kamenje da bi ga kamenovali. |
| 32. Isus im je odgovorio: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela od Oca svoga; za koje me od tih djela kamenujete?” |
| 33. Židovi su mu odgovorili rekavši: “Za dobro djelo te ne kamenujemo, nego zbog hule, i jer ti, premda si čovjek, praviš sebe Bogom.” |
| 34. Isus im je odgovorio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ‘Ja sam rekao: bogovi ste’? |
| 35. Ako je nazvao bogovima one kojima je došla riječ Božja, a Pismo se ne može dokinuti, |
| 36. kako vi govorite onomu, koga je Otac posvetio i poslao u svijet: ‘Huliš!’, jer sam rekao, ‘Sin sam Božji’? |
| 37. Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. |
| 38. Ako li činim, pa makar meni i ne vjerujete, vjerujte ovim djelima, da upoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.” |
| 39. Zato su ga opet htjeli uhvatiti, ali im je izmaknuo iz ruke |
| 40. i ponovo otišao na onu stranu Jordana na mjesto gdje je Ivan prije krštavao; i ondje je ostao. |
| 41. Tada su mnogi prilazili k njemu i govorili: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali sve što je Ivan za ovoga rekao bilo je istinito.” |
| 42. I ondje su mnogi povjerovali u njega. |