Luki 8:26-56 |
26. I doplovili su u gadarenski kraj, koji je nasuprot Galileji. |
27. I dok je on izlazio na kopno, u susret mu je iz grada došao neki čovjek koji je dugo vremena imao đavle, i nije oblačio odjeću niti je boravio u kući, već u grobovima. |
28. Kad je opazio Isusa, kriknuo je i pao pred njega te jakim glasom rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te, ne muči me!” |
29. Jer je Isus zapovjedio nečistom duhu da izađe iz toga čovjeka; jer ga je mnogo puta zgrabio pa su ga čuvali vezanog lancima i okovima, a on bi raskidao sveze i đavao bi ga tjerao u pustinju. |
30. A Isus ga je upitao govoreći: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio: “Legija,” jer su mnogi đavli ušli u njega. |
31. I zaklinjali su ga da im ne zapovjedi da odu u bezdan. |
32. A ondje je bilo veliko krdo svinja koje je paslo na gori, pa su ga duhovi zaklinjali da im dopusti ući u njih; i on im je dopustio. |
33. Tada su đavli izašli iz tog čovjeka i ušli u svinje, te je krdo svinja naglo jurnulo niz obronak u jezero, i utopilo se. |
34. Kad su oni koji su ih pasli vidjeli što se dogodilo, pobjegli su i otišli te razglasili to u gradu i po selima. |
35. Tada su izašli vidjeti što se dogodilo te su došli k Isusu i našli čovjeka iz koga su izašli đavli gdje sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se. |
36. A oni koji su to vidjeli, ispripovjedili su im kako je ozdravio onaj što je bio opsjednut đavlima. |
37. Tada ga je sve ono mnoštvo iz okolice gadarenske zaklinjalo da ode od njih, jer su bili obuzeti velikim strahom. I on je ušao u lađu te se vratio. |
38. A onaj čovjek iz koga su izašli đavli molio ga je da bude s njime, ali Isus ga je otpustio govoreći: |
39. Vrati se kući svojoj i ispričaj kako ti je veliko djelo Bog učinio!” I on je otišao razglašujući po cijelom gradu kako mu je veliko djelo Isus učinio. |
40. I dogodilo se, kad se Isus vratio, da ga je narod rado primio, jer su ga svi očekivali. |
41. I gle, došao je neki čovjek, po imenu Jair, a on je bio nadstojnik sinagoge, te pao Isusu pred noge i zaklinjao ga da uđe u njegovu kuću; |
42. jer je on imao kćer jedinicu, oko dvanaest godina, i ona je umirala. A dok je on onamo išao, ljudi su ga naguravali. |
43. A neka žena, koja je dvanaest godina imala izljev krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a da je nijedan nije mogao izliječiti, |
44. prišla mu je odostraga i dotakla se ruba njegove odjeće te joj je izljev krvi odmah prestao. |
45. A Isus je upitao: “Tko me se dotaknuo?” Kad su svi zanijekali, Petar i oni što su bili s njim rekli su: “Učitelju, mnoštvo te naroda nagurava i pritiska, a ti pitaš: ‘Tko me se dotaknuo?’ “ |
46. A Isus je rekao: “Netko me se dotaknuo, jer sam osjetio kako je iz mene izašla snaga.” |
47. A kad je žena vidjela da se nije mogla sakriti, došla je drhteći i pala pred njega te mu ispripovjedila pred svim narodom iz kojeg razloga ga se dotakla i kako je odmah ozdravila. |
48. A on joj je rekao: “Kćeri, nemoj klonuti, vjera te tvoja ozdravila, idi u miru!” |
49. Dok je on još govorio, došao je jedan iz kuće nadstojnika sinagoge govoreći mu: “Tvoja je kći umrla; ne uznemiravaj Učitelja!” |
50. A kad je to Isus čuo, odgovorio mu je govoreći: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će ozdraviti!” |
51. I kad je ušao u kuću, nikome nije dopustio ući, osim Petru i Jakovu i Ivanu te ocu i majci djevojčice. |
52. A svi su plakali i naricali za njom. A on je rekao: “Ne plačite, ona nije umrla, već spava!” |
53. I oni su mu se podsmjehivali, znajući da je umrla. |
54. A on ih je sve istjerao van te ju je primio za ruku i dozvao je govoreći: “Djevojčice, ustani!” |
55. I njen se duh vratio te je odmah ustala, a on je zapovjedio da joj daju jesti. |
56. A njeni su se roditelji zapanjili, ali im je on zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo. |