| Luki 2:25-52 |
| 25. I gle, bio je u Jeruzalemu neki čovjek kome je ime bilo Šimun; i taj je čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivao utjehu Izraelovu i Duh Sveti je bio na njemu. |
| 26. I bilo mu je objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Gospodnjeg Krista. |
| 27. I po Duhu je došao u Hram, i uto su roditelji unijeli dijete Isusa kako bi postupili s njim prema običaju Zakona. |
| 28. Tada ga je on uzeo u svoje naručje te blagoslovio Boga i rekao: |
| 29. “Gospodaru, sad u miru otpuštaš slugu svoga po riječi svojoj, |
| 30. jer su oči moje vidjele tvoje spasenje |
| 31. koje si pripremio pred licem svih naroda; |
| 32. svjetlo za prosvjetljenje Pogana i slavu tvojeg naroda Izraela.” |
| 33. A Josip i majka njegova čudili su se onome što se o njemu govorilo. |
| 34. Onda ih je Šimun blagoslovio te rekao Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovaj je postavljen za pad i uskrsnuće mnogih u Izraelu i za znak kojem će proturječiti, |
| 35. a i tebi će samoj mač probosti dušu, kako bi se razotkrile misli mnogih srdaca.” |
| 36. A bila je neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi. Nakon svoga djevičanstva sedam je godina živjela sa svojim mužem, |
| 37. a sama, kao udovica, sve do osamdeset i četvrte godine; ona se nije udaljavala od Hrama nego je noću i danju služila Bogu postovima i molitvama. |
| 38. I ona je, približavajući se u taj čas, hvalila Gospodina i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu. |
| 39. A kad su izvršili sve prema Gospodnjem zakonu, vratili se u Galileju, u svoj grad Nazaret. |
| 40. I dijete je raslo i jačalo u duhu, ispunjavajući se mudrošću i milost je Božja bila na njemu. |
| 41. A njegovi su roditelji svake godine odlazili u Jeruzalem na svetkovinu Pashe. |
| 42. I kad mu je bilo dvanaest godina, oni su uzišli u Jeruzalem po običaju te svetkovine. |
| 43. I kad su završili ti dani, dok su se oni vraćali, dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a Josip i njegova majka to nisu znali. |
| 44. I pretpostavljajući da je on među suputnicima, otišli su dan hoda i tražili ga među rodbinom i znancima. |
| 45. A kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem tražeći ga. |
| 46. I dogodilo se da su ga nakon tri dana našli u Hramu gdje sjedi usred učitelja i sluša ih i postavlja im pitanja. |
| 47. I svi koji su ga slušali bili su zapanjeni njegovim shvaćanjem i odgovorima. |
| 48. I kad su ga ugledali, iznenadili su se, a njegova majka mu je rekla: “Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja tražili smo te žalosteći se.” |
| 49. A on im je rekao: “Zbog čega ste me tražili? Niste li znali da moram biti u onome što je Oca moga?” |
| 50. A oni nisu razumjeli tu besjedu koju im je izgovorio. |
| 51. Tada je sišao s njima i došao u Nazaret te im bio pokoran. A njegova je majka čuvala sve te besjede u svome srcu. |
| 52. A Isus je napredovao u mudrosti i rastu, i u naklonosti kod Boga i ljudi. |