| Hebrejima 5:1-14 |
| 1. Jer svaki veliki svećenik odabran između ljudi postavljen je za ljude, u odnosu prema Bogu, da prinosi i darove i žrtve za grijehe; |
| 2. koji može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam obuhvaćen slabošću. |
| 3. Zbog toga i treba, kako za narod, tako i za sebe, prinositi za grijehe. |
| 4. I nitko sebi ne prisvaja tu čast, nego ga Bog poziva, kao što je i Arona. |
| 5. Tako i Krist nije proslavio samoga sebe da bi postao Velikim svećenikom, nego ga je proslavio onaj koji mu je rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio”, |
| 6. kao što i na drugome mjestu kaže: “Ti si zauvijek svećenik po redu Melkisedekovu.” |
| 7. On je u danima tijela svojega snažnim vapajem i suzama molitve i prošnje prinosio onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bio je uslišan zbog bogobojaznosti; |
| 8. premda je Sin, naučio se poslušnosti iz onoga što je pretrpio |
| 9. te je, budući da je postigao savršenstvo, svima koji ga slušaju postao autor vječnoga spasenja, |
| 10. od Boga prozvan Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu. |
| 11. O njemu mi imamo mnogo toga za reći, ali je teško riječima izložiti pošto ste mlitavi za slušanje. |
| 12. Jer ste trebali nakon toliko vremena postati i učitelji, a vas ponovo treba netko učiti početnim načelima Božjih objava; i postali ste takvi da vam treba mlijeka, a ne tvrde hrane. |
| 13. Jer tko je još na mlijeku, neiskusan je u riječi o pravednosti, jer je nejače. |
| 14. A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju navikom izvježbana osjetila za razlučivanje i dobra i zla. |