| Hebrejima 6:1-20 |
| 1. Stoga, ostavimo se počela Kristovog nauka, pođimo dalje k savršenstvu ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga, |
| 2. nauk o krštenjima, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i vječnome sudu. |
| 3. I to ćemo učiniti, ako Bog dopusti. |
| 4. Jer je nemoguće one koji su jednom prosvijetljeni i okusili dar nebeski, i postali sudionici Duha Svetoga, |
| 5. i okusili dobru riječ Božju, i snage budućega svijeta, |
| 6. ako će otpasti, ponovo obnoviti na pokajanje kad sami sebi iznova razapinju Sina Božjega i javno ga sramote. |
| 7. Jer zemlja koja pije kišu što na nju često dolazi i rađa biljem valjanim za one koji je obrađuju, prima blagoslov od Boga; |
| 8. a ona koja donosi trnje i drač, odbačena je i blizu prokletstva: njezin je svršetak da bude spaljena. |
| 9. Ali smo uvjereni za vas, ljubljeni, da ste uz bolje, uz ono što prati spasenje, iako ovako govorimo. |
| 10. Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i trud ljubavi koji ste iskazali imenu njegovu u tome što ste posluživali svetima i služili im. |
| 11. I želimo da svatko od vas pokazuje tu istu revnost za potpunu sigurnost nade sve do kraja; |
| 12. da ne budete tromi, nego sljedbenici onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećanja. |
| 13. Jer kad je Bog Abrahamu dao obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, on se zakleo samim sobom |
| 14. govoreći: “Doista, blagoslivljajući blagoslovit ću te i umnožavajući umnožit ću te.” |
| 15. I tako je on strpljivo podnašajući zadobio obećano. |
| 16. Jer se ljudi doista zaklinju nekim većim i zakletva im je potvrda za svaku raspravu. |
| 17. Tako je Bog, kad je htio baštinicima obećanja obilnije pokazati nepromjenljivost svoga nauma, to potvrdio zakletvom: |
| 18. da bismo kroz ta dva nepromjenjiva čina, u kojima je Bogu nemoguće lagati, mi koji smo našli utočište imali snažnu utjehu da se držimo nade koja je postavljena pred nas. |
| 19. Nju imamo kao sidro duše, i sigurno i čvrsto, koje ulazi i u unutrašnjost iza zastora; |
| 20. gdje je Isus ušao kao preteča za nas i postao zauvijek veliki svećenik po redu Melkisedekovu. |