2 Solunjanima 2:1-17 |
1. A zaklinjem vas braćo, dolaskom Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, |
2. da se brzo ne pokolebate u svome umu ili se ne uznemirite ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekom poslanicom kao da je od nas, kao da se je približio dan Kristov. |
3. Neka vas nitko ne zavede ni na koji način; jer taj dan neće doći ako najprije ne dođe otpad i ne otkrije se Čovjek grijeha, Sin propasti, |
4. koji se protivi i sebe uzdiže iznad svega što se zove Bog ili se štuje, tako da i u Hram Božji sjedne kao Bog, prikazujući sebe da je Bog. |
5. Ne sjećate li se da sam vam to govorio još dok sam bio kod vas? |
6. I sada znate što ga zadržava kako bi se otkrio u svoje vrijeme. |
7. Jer otajstvo bezakonja već djeluje, samo ima onaj koji ga sada zadržava, sve dok on ne bude maknut s puta. |
8. I tada će se otkriti Bezakonik kojega će Gospodin zatrti dahom usta svojih i uništiti sjajem svoga dolaska; |
9. njega, čije je dolazak nakon djelovanja Sotone sa svom silom i znakovima, i lažnim čudesima, |
10. i sa svakim nepravednim zavaravanjem, u onima koji propadaju zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi mogli biti spašeni. |
11. I zbog toga će im Bog poslati djelotvornu zabludu da povjeruju laži, |
12. da budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su uživali u nepravdi. |
13. A mi smo dužni uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, jer vas je Bog od početka izabrao za spasenje kroz posvećenje Duhom i istinitom vjerom; |
14. na što vas je pozvao po našem evanđelju, na stečevinu slave Gospodina našega Isusa Krista. |
15. Stoga, braćo, stojte čvrsto i držite se predaja kojima ste poučeni, bilo riječju, bilo našom poslanicom. |
16. A sâm Gospodin naš, Isus Krist, i Bog i Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu, |
17. neka utješi vaša srca i učvrsti vas u svakoj dobroj riječi i djelu. |