A A A A A
Biblija u jednoj godini
Veljača 28

Marku 6:30-56
30. Tada su se apostoli skupili kod Isusa i obavijestili ga o svemu: i što su učinili i što su poučavali.
31. A on im je rekao: “Pođite vi sami u osamu, na pusto mjesto, i otpočinite malo!” Jer su mnogi dolazili i odlazili pa više nisu imali vremena ni jesti.
32. I otplovili su lađom na pusto mjesto, nasamo.
33. A ljudi su ih vidjeli gdje odlaze, i mnogi su ga prepoznali, pa su pješice iz svih gradova pohrlili onamo, te ih pretekli i skupili se kod njega.
34. A kad je Isus izašao, ugledao je mnogo ljudi te se sažalio se nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira; i počeo ih je poučavati mnogočemu.
35. A kad je već bio kasni sat, prišli su mu učenici i rekli: “Pusto je mjesto i već je kasni sat.
36. Raspusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela te kupe sebi kruha, jer nemaju što jesti.”
37. On im je odgovorio rekavši: “Dajte im vi jesti!” A oni su ga upitali: “Da idemo kupiti kruha za dvjesto dinara i damo im jesti?”
38. A on im je rekao: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” A kad su doznali, rekli su: “Pet, i dvije ribe.”
39. Onda im je zapovjedio da sve, po skupinama, posjednu na zelenu travu.
40. I posjedali su u redove po sto i po pedeset.
41. A kad je uzeo pet kruhova i one dvije ribe, pogledao je u nebo, blagoslovio i razlomio kruhove te dao svojim učenicima da stave pred njih. I one dvije ribe je razdijelio svima.
42. I svi su jeli i nasitili se.
43. I nakupili su dvanaest punih košara ulomaka; a tako i od riba.
44. A onih što su jeli od kruhova bilo je oko pet tisuća muškaraca.
45. I odmah je primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu naprijed na drugu stranu prema Betsaidi, dok je on raspuštao narod.
46. I pošto ih je raspustio, otišao je u goru moliti.
47. A kad se spustila večer, lađa je bila nasred mora, a on sâm na kopnu.
48. I vidio ih je kako se muče veslajući, jer im je bio protivan vjetar, te je oko četvrte noćne straže došao k njima hodajući po moru. I htio ih je mimoići,
49. a oni, kad su ga vidjeli gdje hoda po moru, pomislili su da je duh te počeli vikati;
50. jer su ga svi vidjeli i uznemirili se. A on im je odmah progovorio te rekao: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!”
51. Zatim se popeo k njima u lađu, i vjetar je utihnuo. A oni su se jako, preko mjere, u sebi zadivili i začudili;
52. jer nisu razmotrili čudo s kruhovima, nego su im srca bila otvrdnuta.
53. A kad su prešli na drugu stranu, došli su u zemlju Genezareta i pristali uz obalu.
54. I čim su izašli iz lađe, odmah su ga prepoznali,
55. te su pretrčali sav onaj kraj i počeli donositi na posteljama bolesnike tamo gdje su čuli da je on.
56. I kamo god bi ulazio u sela, ili gradove, ili zaseoke, po ulicama su postavljali bolesnike i zaklinjali ga da se dotaknu makar samo ruba njegove odjeće. I koji su ga dotaknuli, ozdravili su.