| Marku 6:1-29 |
| 1. Zatim je izašao odande i došao u svoj zavičaj; a njegovi su ga učenici slijedili. |
| 2. A kad je došao Šabat, počeo je poučavati u sinagogi. I mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni govoreći: “Odakle to ovome? I kakva li mu je mudrost dana, da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama? |
| 3. Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josijin i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?” I sablažnjavali su se o njega. |
| 4. A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući. |
| 5. I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih. |
| 6. I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je okolnim selima poučavajući. |
| 7. Tada je pozvao Dvanaestoricu i počeo ih slati dvojicu po dvojicu te im dao vlast nad nečistim duhovima. |
| 8. I zapovjedio im je da ne uzimaju na put ništa, već samo štap: ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku, |
| 9. nego neka obuju sandale; i neka ne nose dvije košulje. |
| 10. Onda im je rekao: “U koju god kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete. |
| 11. A oni koji vas ne prime i ne slušaju, kad odlazite odande, otresite prašinu ispod svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih. Uistinu vam kažem, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u Dan suda nego li tome gradu.” |
| 12. Zatim su otišli i propovijedali da se ljudi trebaju pokajati. |
| 13. I mnoge su đavle izgonili, i mnoge bolesne mazali uljem i ozdravljali ih. |
| 14. I kralj Herod je čuo o njemu, jer mu se ime razglasilo, pa je rekao: “To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.” |
| 15. Jedni su rekli: “To je Ilija!”, a drugi su rekli: “To je prorok, ili kao jedan od proroka!” |
| 16. A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kome sam ja odrubio glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.” |
| 17. Jer je sâm Herod poslao uhititi Ivana te ga svezao u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome oženio. |
| 18. Jer je Ivan rekao Herodu: “Nije ti zakonom dopušteno imati ženu brata svojega!” |
| 19. Zato je Herodijada bila u zavadi s njim i htjela ga ubiti, ali nije mogla |
| 20. jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je štitio; a kad je slušao njega, on je činio mnogo toga, i slušao ga je rado. |
| 21. I došao je pogodan dan kad je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim zapovjednicima i najuglednijima u Galileji. |
| 22. Tada je kći spomenute Herodijade ušla i plesala i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci: “Zamoli od mene što god zaželiš i dat ću ti!” |
| 23. I zakleo joj se: “Što god me zamoliš dat ću ti, sve i do pola moga kraljevstva.” |
| 24. A ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da zamolim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja!” |
| 25. I odmah je žurno ušla kralju i zamolila govoreći: “Želim da mi trenutno daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!” |
| 26. I kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su sjedili s njim, nije ju htio odbiti. |
| 27. I odmah je poslao krvnika, te zapovjedio da se donese njegova glava. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u tamnici |
| 28. te donio njegovu glavu na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci. |
| 29. A kad su to čuli njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo mrtvo tijelo te ga položili u grob. |