Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 6

Откривење 7

8 →
1

I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikako drvo.

2

I vidjeh drugoga anđela gdje se penje od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga živoga; i povika glasom velikijem na četiri anđela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreći:

3

Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapečatim sluge Boga našega na čelima njihovima.

4

I čuh broj zapečaćenijeh, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevijeh;

5

Od koljena Judina dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Ruvimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Gadova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;

6

Od koljena Asirova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Neftalimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Manasijna dvanaest hiljada zapečaćenijeh;

7

Od koljena Simeunova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;

8

Od koljena Zavulonova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Josifova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Venijaminova dvanaest hiljada zapečaćenijeh.

9

Potom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obučen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima.

10

I povikaše glasom velikijem govoreći: spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu.

11

I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješine i četiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu,

12

Govoreći: amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i čast i sila i jačina Bogu našemu va vijek vijeka. Amin.

13

I odgovori jedan od starješina govoreći mi: ovi obučeni u bijele haljine ko su, i otkuda dođoše?

14

I rekoh mu: gospodaru! ti znaš. I reče mi: ovo su koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj.

15

Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliće se u njih.

16

Više neće ogladnjeti ni ožednjeti, i neće na njih pasti sunce, niti ikakva vrućina.

17

Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašće ih, i uputiće ih na izvore žive vode; i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865