Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 12

Исус Навин 13

14 →
1

A Isus već bijaše star i vremenit. I reče mu Gospod: ti si star i vremenit, a zemlje je ostalo vrlo mnogo da se osvoji.

2

Ovo je zemlja što je ostala: sve međe Filistejske i sva Gesurska,

3

Od Siora, koji je pred Misirom, do međe Akaronske na sjever; to pripada Hananejima; pet kneževina Filistejskih, Gazejska, Azotska, Askalonska, Getejska i Akaronska, i Aveji;

4

S juga sva zemlja Hananejska i Meara, što pripada Sidoncima do Afeka, do međe Amorejske.

5

I zemlja Givlejska i sav Livan k istoku, od Val-Gada pod gorom Ermonom pa do ulaska Ematskoga;

6

Sve koji žive u toj gori od Livana do vode Misrefota, sve Sidonce ja ću otjerati ispred sinova Izrailjevih; samo je razdijeli ždrijebom Izrailju u našljedstvo, kao što sam ti zapovjedio.

7

Razdijeli dakle tu zemlju u našljedstvo među devet plemena i polovinu plemena Manasijina.

8

Jer s drugom polovinom pleme Ruvimovo i Gadovo primiše svoj dio, koji im dade Mojsije s onu stranu Jordana k istoku, kako im dade Mojsije sluga Gospodnji,

9

Od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona i grada nasred potoka, i svu ravnicu Medevsku do Devona,

10

I sve gradove Siona cara Amorejskoga, koji careva u Esevonu, do međe sinova Amonovijeh,

11

I Galad i među Gesursku i Mahatsku i svu goru Ermonsku i sav Vasan do Salhe;

12

Sve carstvo Ogovo u Vasanu, koji Og carova u Astarotu i Edrajinu i bješe ostao od Rafaja; a Mojsije ih pobi i istrijebi.

13

Ali Gesureja i Mahateja ne izagnaše sinovi Izrailjevi, nego Gesureji i Mahateji ostaše među Izrailjem do danas.

14

Samo plemenu Levijevu ne dade našljedstva; žrtve ognjene Gospoda Boga Izrailjeva jesu našljedstvo njegovo, kao što mu je rekao.

15

A dade Mojsije plemenu sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem,

16

I međe im bjehu od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i grad koji je na srijedi potoka, i sva ravan do Medeve,

17

Esevon sa svijem gradovima svojim u ravni, Devon i Vamot-Val i Vet-Valmeon,

18

I Jasa i Kadimot i Mifat,

19

I Kirijatajim i Sivma i Zaret-Sar na gori kod doline,

20

I Vet-Fegor i Azdot-Fazga i Vet-Jesimot,

21

I svi gradovi u ravni, i sve carstvo Siona cara Amorejskoga, koji carova u Esevonu, kojega ubi Mojsije s knezovima Madijamskim, Evijom i Rekemom i Surom i Urom i Revom, knezovima Sionovijem, koji življahu u onoj zemlji.

22

I Valama sina Veorova vrača ubiše sinovi Izrailjevi mačem s drugima pobijenijem.

23

I bjehu međe sinova Ruvimovijeh Jordan s međama svojim. To je našljedstvo sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova.

24

I dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovijem po porodicama njihovijem,

25

I bjehu im međe Jazir i svi gradovi Galadski i polovina zemlje sinova Amonovijeh do Aroira koji je prema Ravi,

26

I od Esevona do Ramot-Mispe i Vetonima, i od Mahanaima do međe Davirske;

27

I u dolini Vet-Aram i Vet-Nimra i Sokot i Safon; ostatak carstva Siona cara Esevonskoga, Jordan i međa njegova do kraja mora Hinerotskoga s onu stranu Jordana na istok.

28

To je našljedstvo sinova Gadovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova.

29

I dade Mojsije polovini plemena Manasijina, i dobi polovina plemena sinova Manasijinih po porodicama svojim;

30

Međa im bješe od Mahanaima, sav Vasan, sve carstvo Oga cara Vasanskoga, i sva sela Jairova, što su u Vasanu, šezdeset gradova.

31

I polovina Galada, i Astarot i Edrajin, gradovi carstva Ogova u Vasanu, dopadoše sinovima Mahira sina Manasijina, polovini sinova Mahirovijeh po porodicama njihovijem.

32

To je što razdijeli u našljedstvo Mojsije u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu na istoku.

33

A plemenu Levijevu ne dade Mojsije našljedstva; Gospod je Bog Izrailjev njihovo našljedstvo, kao što im je rekao.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865