Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 5

Дела Aпостолска 6

7 →
1

A u ove dane, kad se umnožiše učenici, podigoše Grci viku na Jevreje što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan.

2

Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo učenika, rekoše: nije prilično nama da ostavimo riječ Božiju pa da služimo oko trpeza.

3

Nađite dakle, braćo, među sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje ćemo postaviti nad ovijem poslom.

4

A mi ćemo u molitvi i u službi riječi ostati.

5

I ova riječ bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, čovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije.

6

Ove postaviše pred apostole, i oni pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih.

7

I riječ Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj učenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se vjeri.

8

A Stefan pun vjere i sile činjaše znake i čudesa velika među ljudima.

9

Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liverćanska i Kirinačka i Aleksandrijnačka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom.

10

I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše.

11

Tada podgovoriše ljude te kazaše: čusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga.

12

I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor.

13

I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj čovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon.

14

Jer ga čusmo gdje govori: ovaj Isus Nazarećanin razvaliće ovo mjesto, i izmijeniće običaje koje nam ostavi Mojsije.

15

I pogledavši na nj svi koji sjeđahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anđela.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865