Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 22

Дела Aпостолска 23

24 →
1

A Pavle pogledavši na skupštinu reče: ljudi braćo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana.

2

A poglavar sveštenički Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima.

3

Tada mu reče Pavle: tebe će Bog biti, zide okrečeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajući zakon zapovijedaš da me biju.

4

A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara svešteničkoga?

5

A Pavle reče: ne znadoh, braćo, da je poglavar sveštenički, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno.

6

A znajući Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja povika na skupštini: ljudi braćo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud.

7

A kad on ovo reče, postade raspra među sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod.

8

Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anđela ni duha; a fariseji priznaju oboje.

9

I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se među sobom govoreći: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome čovjeku; ako li mu govori duh ili anđeo, da se ne suprotimo Bogu.

10

A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih, i da ga odvedu u oko.

11

A onu noć stade Gospod predanjga i reče: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.

12

A kad bi dan, učiniše neki od Jevreja vijeću i zakleše se govoreći da neće ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla.

13

A bješe ih više od četrdeset koji ovu kletvu učiniše.

14

Ovi pristupivši ka glavarima svešteničkijem i starješinama, rekoše: kletvom zaklesmo se da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla;

15

Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi.

16

A sin sestre Pavlove čuvši ovu zasjedu dođe i uđe u oko i kaza Pavlu.

17

A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reče: ovo momče odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže.

18

A on ga uze i dovede k vojvodi, i reče: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momče dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori.

19

A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: šta je što imaš da mi kažeš?

20

A ono reče: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega;

21

Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga čekaju od njih više od četrdeset ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i čekaju tvoje obećanje.

22

A vojvoda onda otpusti momče zapovjedivši mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio.

23

I dozvavši dvojicu od kapetana reče: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Ćesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po trećemu sahatu noći.

24

I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije.

25

I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše:

26

Od Klaudija Lisije čestitome Filiksu pozdravlje.

27

Čovjeka ovoga uhvatiše Jevreji i šćahu da ga ubiju; ja pak dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin.

28

I želeći doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu.

29

Tada nađoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove.

30

I doznavši ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga čovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi!

31

A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.

32

A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko.

33

A oni došavši u Ćesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj.

34

A sudija pročitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije

35

Reče: ispitaću te kad suparnici tvoji dođu. I zapovjedi da ga čuvaju u dvoru Irodovom.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865