Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 20

Дела Aпостолска 21

22 →
1

I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se od njih, idući pravo dođosmo u Ko, i drugi dan u Rod i odande u Pataru.

2

I našavši lađu koja polazi u Finikiju, uđosmo i odvezosmo se.

3

A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga nalijevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaše da se istovari lađa.

4

I našavši učenike ostasmo ondje sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim.

5

A kad bi te mi dane navršismo, izišavši iđasmo, i praćahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na brijegu pomolismo se Bogu.

6

I oprostivši se jedan s drugijem uđosmo u lađu; a oni se vratiše svojijem kućama.

7

A mi počevši plovljenje od Tira, dođosmo u Ptolemaidu; i pozdravivši se s braćom ostasmo kod njih jedan dan.

8

A sjutradan pošavši Pavle i koji bijasmo s njim dođosmo u Ćesariju; i ušavši u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedam đakona, ostasmo u njega.

9

I ovaj imaše četiri kćeri djevojke koje proricahu.

10

Stojeći mi pak ondje mnogo dana, dođe odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav;

11

I došavši k nama uze pojas Pavlov i svezavši svoje ruke i noge reče: tako veli Duh sveti: čovjeka kojega je ovaj pojas, ovako će ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predaće ga u ruke neznabožaca.

12

I kad čusmo ovo, molismo i mi i ondašnji da ne ide gore u Jerusalim.

13

A Pavle odgovori i reče: šta činite te plačete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoću, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa.

14

A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: volja Božija neka bude.

15

A poslije ovijeh dana spremivši se iziđosmo u Jerusalim.

16

A dođoše s nama i neki učenici iz Ćesarije vodeći sa sobom nekoga Mnasona iz Kipra, staroga učenika, u kojega bismo mi stajali.

17

I kad dođosmo u Jerusalim, primiše nas braća ljubazno.

18

A sjutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i dođoše sve starješine.

19

I pozdravivši se s njima kazivaše sve redom šta učini Bog u neznabošcima njegovom službom.

20

A oni čuvši hvaljahu Boga i rekoše mu: vidiš li, brate! koliko je hiljada Jevreja koji vjerovaše, i svi teže na stari zakon.

21

A doznali su za tebe da učiš otpadanju od zakona Mojsijeva sve Jevreje koji žive među neznabošcima, kazujući da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati običaja otačkijeh.

22

Šta ćemo dakle sad? narod će se sabrati jamačno; jer će čuti da si došao.

23

Ovo dakle učini što ti rečemo: u nas imaju četiri čovjeka koji su se zavjetovali Bogu;

24

Ove uzmi i očisti se s njima, i potroši na njih neka ostrigu glave svoje, i svi će doznati da ono što su čuli za tebe ništa nije, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu.

25

A za neznabošce koji vjerovaše mi poslasmo presudivši da oni takovo ništa ne drže osim da se čuvaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i od udavljenoga, i od kurvarstva.

26

Tada Pavle uze one ljude, i sjutradan očistivši se s njima, uđe u crkvu, i pokaza kako izvršuje dane očišćenja dokle se ne prinese žrtva za svakoga njih.

27

A kad šćaše da se navrši sedam dana, vidjevši ga u crkvi oni Jevreji što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod, i metnuše ruke na nj

28

Vičući: pomagajte, ljudi Izrailjci! ovo je čovjek koji protiv naroda i zakona i protiv ovoga mjesta uči sve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mjesto ovo.

29

Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kojega mišljahu da je uveo Pavle u crkvu.

30

I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativši Pavla vucijahu ga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriše vrata.

31

A kad šćahu da ga ubiju, dođe glas gore k vojvodi od čete da se pobuni sav Jerusalim.

32

A on odmah uzevši vojnike i kapetane dotrča na njih. A oni vidjevši vojvodu i vojnike prestaše biti Pavla.

33

A vojvoda pristupivši uze ga, i zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i šta je učinio.

34

A jedan vikaše jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune ništa da razumije upravo, zapovjedi da ga odvedu u oko.

35

A kad bi na basamacima, moraše ga vojnici nositi sile radi naroda.

36

Jer za njim prista mnoštvo naroda koji vikahu: pogubi ga.

37

A kad šćaše Pavle da uđe u oko, reče vojvodi: je li mi slobodno govoriti što tebi? A on reče: zar umiješ Grčki?

38

Nijesi li ti Misirac koji prije ovijeh dana podbuni i izvede u pustinju četiri hiljade hajduka?

39

A Pavle reče: ja sam čovjek Jevrejin iz Tarsa, građanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu.

40

A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tišina progovori Jevrejskim jezikom govoreći:

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865