|
|
|
|
Стари завет
|
|
Нови завет
|
|
|
|
Српска Библија (Latin) DK 1865
|
|
|
|
1 |
I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se od njih, idući pravo dođosmo u Ko, i drugi dan u Rod i odande u Pataru. |
2 |
I našavši lađu koja polazi u Finikiju, uđosmo i odvezosmo se. |
3 |
A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga nalijevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaše da se istovari lađa. |
4 |
I našavši učenike ostasmo ondje sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim. |
5 |
A kad bi te mi dane navršismo, izišavši iđasmo, i praćahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na brijegu pomolismo se Bogu. |
6 |
I oprostivši se jedan s drugijem uđosmo u lađu; a oni se vratiše svojijem kućama. |
7 |
A mi počevši plovljenje od Tira, dođosmo u Ptolemaidu; i pozdravivši se s braćom ostasmo kod njih jedan dan. |
8 |
A sjutradan pošavši Pavle i koji bijasmo s njim dođosmo u Ćesariju; i ušavši u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedam đakona, ostasmo u njega. |
9 |
I ovaj imaše četiri kćeri djevojke koje proricahu. |
10 |
Stojeći mi pak ondje mnogo dana, dođe odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav; |
11 |
I došavši k nama uze pojas Pavlov i svezavši svoje ruke i noge reče: tako veli Duh sveti: čovjeka kojega je ovaj pojas, ovako će ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predaće ga u ruke neznabožaca. |
12 |
I kad čusmo ovo, molismo i mi i ondašnji da ne ide gore u Jerusalim. |
13 |
A Pavle odgovori i reče: šta činite te plačete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoću, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa. |
14 |
A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: volja Božija neka bude. |
15 |
A poslije ovijeh dana spremivši se iziđosmo u Jerusalim. |
16 |
A dođoše s nama i neki učenici iz Ćesarije vodeći sa sobom nekoga Mnasona iz Kipra, staroga učenika, u kojega bismo mi stajali. |
17 |
I kad dođosmo u Jerusalim, primiše nas braća ljubazno. |
18 |
A sjutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i dođoše sve starješine. |
19 |
I pozdravivši se s njima kazivaše sve redom šta učini Bog u neznabošcima njegovom službom. |
20 |
A oni čuvši hvaljahu Boga i rekoše mu: vidiš li, brate! koliko je hiljada Jevreja koji vjerovaše, i svi teže na stari zakon. |
21 |
A doznali su za tebe da učiš otpadanju od zakona Mojsijeva sve Jevreje koji žive među neznabošcima, kazujući da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati običaja otačkijeh. |
22 |
Šta ćemo dakle sad? narod će se sabrati jamačno; jer će čuti da si došao. |
23 |
Ovo dakle učini što ti rečemo: u nas imaju četiri čovjeka koji su se zavjetovali Bogu; |
24 |
Ove uzmi i očisti se s njima, i potroši na njih neka ostrigu glave svoje, i svi će doznati da ono što su čuli za tebe ništa nije, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu. |
25 |
A za neznabošce koji vjerovaše mi poslasmo presudivši da oni takovo ništa ne drže osim da se čuvaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i od udavljenoga, i od kurvarstva. |
26 |
Tada Pavle uze one ljude, i sjutradan očistivši se s njima, uđe u crkvu, i pokaza kako izvršuje dane očišćenja dokle se ne prinese žrtva za svakoga njih. |
27 |
A kad šćaše da se navrši sedam dana, vidjevši ga u crkvi oni Jevreji što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod, i metnuše ruke na nj |
28 |
Vičući: pomagajte, ljudi Izrailjci! ovo je čovjek koji protiv naroda i zakona i protiv ovoga mjesta uči sve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mjesto ovo. |
29 |
Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kojega mišljahu da je uveo Pavle u crkvu. |
30 |
I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativši Pavla vucijahu ga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriše vrata. |
31 |
A kad šćahu da ga ubiju, dođe glas gore k vojvodi od čete da se pobuni sav Jerusalim. |
32 |
A on odmah uzevši vojnike i kapetane dotrča na njih. A oni vidjevši vojvodu i vojnike prestaše biti Pavla. |
33 |
A vojvoda pristupivši uze ga, i zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i šta je učinio. |
34 |
A jedan vikaše jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune ništa da razumije upravo, zapovjedi da ga odvedu u oko. |
35 |
A kad bi na basamacima, moraše ga vojnici nositi sile radi naroda. |
36 |
Jer za njim prista mnoštvo naroda koji vikahu: pogubi ga. |
37 |
A kad šćaše Pavle da uđe u oko, reče vojvodi: je li mi slobodno govoriti što tebi? A on reče: zar umiješ Grčki? |
38 |
Nijesi li ti Misirac koji prije ovijeh dana podbuni i izvede u pustinju četiri hiljade hajduka? |
39 |
A Pavle reče: ja sam čovjek Jevrejin iz Tarsa, građanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu. |
40 |
A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tišina progovori Jevrejskim jezikom govoreći: |
Serbian Bible (Latin) DK 1865 |
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865 |