Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 14

Матеја 15

16 →
1

Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:

2

Zašto učenici tvoji prestupaju običaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.

3

A on odgovarajući reče im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za običaje svoje?

4

Jer Bog zapovijeda govoreći: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smrću da umre.

5

A vi kažete: ako koji reče ocu ili materi: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći;

6

Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za običaje svoje.

7

Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:

8

Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

9

No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima.

10

I dozvavši ljude, reče im: slušajte i razumijte.

11

Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.

12

Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji čuvši tu riječ sablazniše se?

13

A on odgovarajući reče: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniće se.

14

Ostavite ih: oni su slijepi vođi slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba će u jamu pasti.

15

A Petar odgovarajući reče mu: kaži nam priču ovu.

16

A Isus reče: eda li ste i vi još nerazumni?

17

Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?

18

A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani čovjeka.

19

Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.

20

I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani čovjeka.

21

I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.

22

I gle, žena Hananejka iziđe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreći: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kćer vrlo muči đavo.

23

A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: otpusti je, kako viče za nama.

24

A on odgovarajući reče: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.

25

A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode pomozi mi!

26

A on odgovarajući reče: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.

27

A ona reče: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.

28

Tada odgovori Isus, i reče joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njezina od onoga časa.

29

I otišavši Isus odande, dođe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.

30

I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih,

31

Tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.

32

A Isus dozvavši učenike svoje reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.

33

I rekoše mu učenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?

34

I reče im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.

35

I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.

36

I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojijem, a učenici narodu.

37

I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punijeh.

38

A onijeh što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece.

39

I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline Magdalske.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865