Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 31

Језекиљ 32

33 →
1

Opet dvanaeste godine, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

2

Sine čovječji, nariči za Faraonom carem Misirskim, i reci mu: ti si kao lavić među narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš rijeke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rijekama njezinijem.

3

Ovako veli Gospod Gospod: razapeću ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvući će te u mojoj mreži.

4

I ostaviću te na zemlji, i baciću te u polje, i pustiću sve ptice nebeske da sjedaju na te, i nasitiću tobom zvijeri sa sve zemlje.

5

I razmetnuću meso tvoje po gorama i napuniću doline gomilama od tebe.

6

I zemlju gdje plivaš napojiću krvlju tvojom do vrh gora, i potoci će biti puni tebe.

7

I kad te ugasim, zastrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom.

8

Sva ću svijetla vidjela na nebu pomračiti za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod.

9

I ustrašiću srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju među narodima, po zemljama kojih ne znaš.

10

I udiviću tobom mnoge narode, i carevi će se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem mačem svojim pred njima, i drktaće svaki čas svaki za dušu svoju u dan kad padneš.

11

Jer ovako veli Gospod Gospod: mač cara Vavilonskoga doći će na te.

12

Mačevima junačkim povaljaću mnoštvo tvoje, mačevima najljućih između naroda; oni će razoriti ponos Misiru, i sve će se mnoštvo njegovo potrti.

13

I potrću svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neće više mutiti noga čovječija niti će ih papak od kake životinje mutiti.

14

Tada ću stišati vodu njihovu, i učiniću da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod.

15

Kad opustim zemlju Misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada će poznati da sam ja Gospod.

16

Ovo je naricanje što će se naricati; tako će naricati kćeri narodne, za Misirom i za svijem mnoštvom njegovijem naricaće, govori Gospod Gospod.

17

Potom dvanaeste godine, petnaesti dan istoga mjeseca, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

18

Sine čovječji, nariči za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu.

19

Od koga si ljepši? siđi i lezi s neobrezanima.

20

Pašće posred pobijenijeh mačem, mač je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo.

21

Govoriće mu najhrabriji junaci isred groba s pomoćnicima njegovijem, koji sidoše i leže neobrezani, pobijeni mačem.

22

Ondje je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od mača.

23

Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji zadavahu strah zemlji živijeh.

24

Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji sidoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu.

25

Među pobijenima namjestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovu, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu, metnuti su među pobijene.

26

Ondje je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živijeh.

27

Ali ne leže među junacima koji padoše između neobrezanijeh, koji sidoše u grob s oružjem svojim, i metnuše mačeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovijem, ako i bijahu junaci strašni na zemlji živijeh.

28

I ti ćeš se satrti među neobrezanima, i ležaćeš kod pobijenijeh mačem.

29

Ondje je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti među pobijene mačem; leže među neobrezanima i s onima koji sidoše u jamu.

30

Ondje su svi knezovi sjeverni i svi Sidonci, koji sidoše k pobijenima sa strahom svojim, stideći se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni mačem, i nose sramotu svoju s onima koji sidoše u jamu.

31

Njih će vidjeti Faraon, i utješiće se za svijem mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.

32

Jer zadadoh svoj strah zemlji živijeh, i Faraon će i sve mnoštvo njegovo ležati među neobrezanima s onima koji su pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865