Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 23

Језекиљ 24

25 →
1

Potom godine devete, desetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

2

Sine čovječji, zapiši ime ovoga dana, ovoga istoga dana; u taj dan dođe car Vavilonski na Jerusalim.

3

I kaži priču tome domu odmetničkom, i reci im: ovako veli Gospod Gospod: pristavi lonac, pristavi, i nalij u nj vode.

4

Složi u nj dijelove, sve dobre dijelove, stegno i pleće, i napuni ga najboljih kostiju.

5

Uzmi najbolje iz stada, i naloži kosti ispod njega, i uzvari dobro da se i kosti raskuhaju u njemu.

6

Jer ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvničkom, loncu, na kom stoji zagorijel, s kojega neće da siđe zagorijel; povadi dio po dio; ždrijeb da se ne baci za nj.

7

Jer je krv njegova usred njega; na go kamen metnu je, ne proli je na zemlju da se pokrije prahom.

8

Raspalivši gnjev da učinim osvetu, metnuću krv njegovu na go kamen da se ne pokrije.

9

Zato ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvničkom! i ja ću naložiti velik oganj.

10

Nanesi drva, i raspali oganj, neka se stroši meso, začini korijenjem, i kosti neka izgore.

11

Metni ga prazna na živo ugljevlje da se ugrije i izgori mjed njegova i da se stopi u njemu nečistota njegova i da nestane zagorijeli njegove.

12

Lažima dosadio mi je; zato neće izaći iz njega mnoga zagorijel njegova; u oganj će zagorijel njegova.

13

U nečistoti je tvojoj grdilo tvoje; jer sam te čistio, ali se ti ne očisti; nećeš se više čistiti od nečistote svoje, dokle ne namirim gnjev svoj nad tobom.

14

Ja Gospod govorih; doći će, i izvršiću; neću odustati niti ću žaliti niti ću se raskajati, po putovima tvojim i po djelima tvojim sudiće ti, govori Gospod Gospod.

15

Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

16

Sine čovječji, evo ja ću ti uzeti želju očiju tvojih zlom, ali ne tuži ni plači, niti suza roni.

17

Nemoj uzdisati, ne žali kako biva za mrtvijem, metni kapu na glavu, i obuću svoju obuj na noge, i usta svojih nemoj pokriti i hljeba ničijega ne jedi.

18

I govorih ujutru narodu, a uveče mi umrije žena; i sjutradan učinih kako mi bješe zapovjeđeno.

19

I reče mi narod: hoćeš li nam kazati šta nam je to što radiš?

20

I odgovorih im: dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

21

Reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću oskvrniti svetinju svoju, veličanstvo sile vaše, želju očiju vaših i što je milo duši vašoj; i sinovi će vaši i kćeri vaše koje ostaviste pasti od mača.

22

I činićete kako ja činim: usta nećete pokriti i hljeba ničijega nećete jesti;

23

I kape će vam biti na glavama i obuća na nogu; nećete tužiti ni plakati, nego ćete sa bezakonja svojih čiljeti i uzdisaćete jedan s drugim.

24

I Jezekilj će vam biti znak: činićete sve što on čini; kad to dođe, poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

25

A ti, sine čovječji, u onaj dan kad im uzmem silu njihovu, radost slave njihove, želju očiju njihovijeh i za čim teži duša njihova, sinove njihove i kćeri njihove,

26

U taj dan ko uteče, neće li doći k tebi da ti donese glas?

27

U taj će se dan otvoriti usta tvoja prema onom ko uteče, i govorićeš i nećeš više biti nijem; i bićeš im znak, i oni će poznati da sam ja Gospod.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865