Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 50

Јеремија 51

52 →
1

Ovako govori Gospod: evo, ja ću podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onijeh koji ustaju na me vjetar koji mori.

2

Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer će ga opkoliti sa svijeh strana u dan nevolje njegove.

3

Strijelac neka nateže luk na strijelca i na onoga koji se ponosi svojim oklopom; i ne žalite mladića njegovijeh, potrite mu svu vojsku,

4

Neka padnu pobijeni u zemlji Haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovijem.

5

Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivice svecu Izrailjevu.

6

Bježite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrijebite u bezakonju njegovu, jer je vrijeme osvete Gospodnje, plaća mu što je zaslužio.

7

Vavilon bijaše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, zato poludješe narodi.

8

Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscijelio.

9

Liječismo Vavilon, ali se ne iscijeli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka.

10

Gospod je iznio pravdu našu; hodite, da pripovijedamo na Sionu djelo Gospoda Boga svojega.

11

Čistite strijele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva Midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve njegove.

12

Na zidovima Vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namjestite zasjede; jer je Gospod namislio, i učiniće što je rekao za stanovnike Vavilonske.

13

O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! dođe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvojemu.

14

Gospod nad vojskama zakle se sobom: napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pjevati pjesmu.

15

On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.

16

Kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh.

17

Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima.

18

Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim poginuće.

19

Nije taki dio Jakovljev; jer je on tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama.

20

Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva.

21

I tobom satrh konja i jahača njegova; i tobom satrh kola i koji sjeđahu na njima.

22

I tobom satrh čovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku.

23

I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.

24

I platiću Vavilonu i svijem stanovnicima Haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.

25

Evo mene na tebe, goro, koja zatireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stijena, i načiniću od tebe goru izgorjelu.

26

I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš vječna, govori Gospod.

27

Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo Araratsko, Minijsko i Ashanansko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste.

28

Pripravite narode suprot njemu, careve Midske i vojvode njihove i sve vlastele njihove i svu zemlju države njihove.

29

I zemlja će se zatresti i uzmučiti, jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju Vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.

30

Prestaše vojevati junaci Vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgorješe stanovi njihovi, prijevornice njihove polomiše se.

31

Glasnik će sretati glasnika, i poslanik će sretati poslanika da jave caru Vavilonskom da mu je uzet grad sa svijeh krajeva,

32

I da se brodovi uzeše i jezera izgorješe ognjem i vojnici se prepali.

33

Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kći je Vavilonska kao gumno; vrijeme je da se nabije, još malo, pa će doći vrijeme da se požnje.

34

Izjede me i potr me Navuhodonosor car Vavilonski, načini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me.

35

Nepravda koja se čini meni i mojemu tijelu neka dođe na Vavilon, reći će stanovnica Sionska, i krv moja na stanovnike Haldejske, govoriće Jerusalim.

36

Zato ovako veli Gospod: evo, ja ću raspraviti parbu tvoju i osvetiću te; i osušiću more njegovo, i izvore ću njegove osušiti.

37

I Vavilon će postati gomila, stan zmajevski, čudo i potsmijeh, da niko neće živjeti u njemu.

38

Rikaće svi kao lavovi i viti kao lavići.

39

Kad se ugriju, iznijeću im da piju, i opojiću ih da se razvesele i zaspe vječnijem snom, da se ne probude, govori Gospod.

40

Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.

41

Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? kako Vavilon posta čudo među narodima?

42

More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovijeh.

43

Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovječji.

44

I pohodiću Vila u Vavilonu i izvući ću iz usta njegovijeh što je proždro, i neće se više stjecati k njemu narodi, i zid će Vavilonski pasti.

45

Izidi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokoga gnjeva Gospodnjega.

46

Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; a doći će glas jedne godine, a poslije njega drugi glas druge godine, i nasilje će biti u zemlji, i gospodar će ustati na gospodara.

47

Zato evo idu dani kad ću pohoditi rezane likove Vavilonske, i sva će se zemlja njegova posramiti, i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega.

48

Nebo i zemlja i sve što je u njima pjevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa sjevera zatirač, govori Gospod.

49

I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.

50

Koji utekoste od mača, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu.

51

Posramismo se, što čusmo rug, stid popade lice naše, što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjega.

52

Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad ću pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici.

53

Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doći će od mene na nj zatirači, govori Gospod.

54

Čuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje Haldejske.

55

Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali će njihovi bučati kao velika voda, vika će se njihova razlijegati.

56

Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaća, doista će platiti.

57

Opojiću knezove njegove i mudarce njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da će zaspati vječnijem snom i neće se probuditi, govori car kojemu je ime Gospod nad vojskama.

58

Ovako veli Gospod nad vojskama: široki zidovi Vavilonski sasvijem će se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, te će ljudi biti uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.

59

Riječ što zapovjedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijina, kad pođe od Sedekije cara Judina u Vavilon četvrte godine carovanja njegova; a Seraja bješe glavni posteljnik.

60

A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje šćaše doći na Vavilon, sve ove riječi što su napisane za Vavilon.

61

I reče Jeremija Seraji: kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove riječi;

62

I reci: Gospode, ti si govorio za ovo mjesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovjek ni živinče, nego da je pustoš dovijeka.

63

A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.

64

I reci: tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su riječi Jeremijine.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865