Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 1

Исаија 2

3 →
1

Riječ koja dođe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim.

2

Biće u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi.

3

I ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodnja iz Jerusalima.

4

I sudiće među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.

5

Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj.

6

Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istočnijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuđinski.

7

I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja.

8

Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što načiniše prsti njihovi.

9

I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti.

10

Uđi u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova.

11

Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.

12

Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi,

13

I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske,

14

I na sve gore visoke i na sve humove izdignute,

15

I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,

16

I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile.

17

Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.

18

I idola će nestati sasvijem.

19

I ljudi će ići u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.

20

Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima,

21

Ulazeći u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.

22

Prođite se čovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi?

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865