Библе Селецтион

Стари завет

	Нови завет

Српска Библија (Latin) DK 1865

‹

Приче 19

›

1
Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.
2
Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotiče se.
3
Ludost čovječija prevraća put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.
4
Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
5
Lažan svjedok neće ostati bez kara, i ko govori laž, neće uteći.
6
Mnogi ugađaju knezu, i svak je prijatelj čovjeku podatljivu.
7
Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; viče za njima, ali ih nema.
8
Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naći će dobro.
9
Svjedok lažan neće ostati bez kara, i ko govori laž, poginuće.
10
Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
11
Razum zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu.
12
Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13
Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14
Kuća i imanje našljeđuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15
Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaće.
16
Ko drži zapovijesti, čuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuće.
17
Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo.
18
Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19
Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije većma pokaraj.
20
Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21
Mnogo ima misli u srcu čovječijem, ali što Gospod naumi ono će ostati.
22
Želja čovjeku treba da je da čini milost, a bolji je siromah nego laža.
23
Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24
Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
25
Udri potsmjevača da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26
Sin sramotan i prijekoran upropašćuje oca i odgoni mater.
27
Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od riječi razumnijeh.
28
Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnička proždiru nepravdu.
29
Gotovi su potsmjevačima sudovi i bezumnicima boj na leđa.
Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865

Приче 19

Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.

Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotiče se.

Ludost čovječija prevraća put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.

Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.

Lažan svjedok neće ostati bez kara, i ko govori laž, neće uteći.

Mnogi ugađaju knezu, i svak je prijatelj čovjeku podatljivu.

Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; viče za njima, ali ih nema.

Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naći će dobro.

Svjedok lažan neće ostati bez kara, i ko govori laž, poginuće.

Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.

Razum zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu.

Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.

Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.

Kuća i imanje našljeđuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.

Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaće.

Ko drži zapovijesti, čuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuće.

Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo.

Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.

Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije većma pokaraj.

Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.

Mnogo ima misli u srcu čovječijem, ali što Gospod naumi ono će ostati.

Želja čovjeku treba da je da čini milost, a bolji je siromah nego laža.

Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.

Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.

Udri potsmjevača da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.

Sin sramotan i prijekoran upropašćuje oca i odgoni mater.

Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od riječi razumnijeh.

Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnička proždiru nepravdu.

Gotovi su potsmjevačima sudovi i bezumnicima boj na leđa.