← 13 15 →

Приче 14

1

Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava.

2

Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.

3

U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre čuvaju usta njihova.

4

Gdje nema volova, čiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.

5

Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.

6

Potsmjevač traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naći.

7

Idi od čovjeka bezumna, jer nećeš čuti pametne riječi.

8

Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.

9

Bezumnima je šala grijeh, a među pravednima je dobra volja.

10

Srce svačije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.

11

Dom bezbožnički raskopaće se, a koliba pravednijeh cvjetaće.

12

Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.

13

I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.

14

Putova svojih nasitiće se ko je izopačena srca, ali ga se kloni čovjek dobar.

15

Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.

16

Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.

17

Nagao čovjek čini bezumlje, a pakostan je čovjek mrzak.

18

Ludi našljeđuje bezumlje, a razboriti vjenčava se znanjem.

19

Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.

20

Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.

21

Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.

22

Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro.

23

U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.

24

Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.

25

Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.

26

U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utočište.

27

Strah je Gospodnji izvor životu da se čovjek sačuva od prugala smrtnijeh.

28

U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.

29

Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.

30

Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.

31

Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.

32

Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.

33

Mudrost počiva u srcu razumna čovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.

34

Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.

35

Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865