Библе Селецтион
Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865

Јов 16

1

A Jov odgovori i reče:

2

Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci.

3

Hoće li biti kraj praznijem riječima? ili šta te tjera da tako odgovaraš?

4

I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas riječi i mahati glavom na vas,

5

Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.

6

Ako govorim, neće odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoće li otići od mene?

7

A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj.

8

Navukao si na me mrštine za svjedočanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoči mi u oči.

9

Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguće zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva očima svojima na me.

10

Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me.

11

Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me.

12

Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu.

13

Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuč moju.

14

Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak.

15

Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.

16

Lice je moje podbulo od plača, na vjeđama je mojim smrtni sjen;

17

Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja čista.

18

Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu.

19

I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini.

20

Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu.

21

O da bi se čovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin čovječiji s prijateljem svojim!

22

Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neću vratiti.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865