Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865
← 14

Јов 15

16 →
1

A Elifas Temanac odgovori i reče:

2

Hoće li mudar čovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istočnijem,

3

Prepirući se govorom koji ne pomaže i riječima koje nijesu ni na što?

4

A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.

5

Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.

6

Osuđuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoče na te.

7

Jesi li se ti prvi čovjek rodio? ili si prije humova sazdan?

8

Jesi li tajnu Božiju čuo i pokupio u sebe mudrost?

9

Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?

10

I sijedijeh i starijeh ljudi ima među nama, starijih od oca tvojega.

11

Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?

12

Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oči tvoje,

13

Te obraćaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take riječi?

14

Šta je čovjek, da bi bio čist, i rođeni od žene, da bi bio prav?

15

Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu čista pred očima njegovijem;

16

Akamoli gadni i smrdljivi čovjek, koji pije nepravdu kao vodu?

17

Ja ću ti kazati, poslušaj me, i pripovjediću ti što sam vidio,

18

Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,

19

Kojima samijem dana bi zemlja, i tuđin ne prođe kroz nju.

20

Bezbožnik se muči svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.

21

Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.

22

Ne vjeruje da će se vratiti iz tame, otsvuda priviđa mač.

23

Tumara za hljebom govoreći: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.

24

Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.

25

Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemogućemu se opro.

26

Trči ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.

27

Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.

28

I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kućama pustijem, obraćenijem u gomilu kamenja.

29

Neće se obratiti niti će ostati blago njegovo, i neće se raširiti po zemlji dobro njegovo.

30

Neće izaći iz mraka, ogranke njegove osušiće plamen, odnijeće ga duh usta njegovijeh.

31

Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer će mu taština biti plata.

32

Prije svojega vremena svršiće se, i grana njegova neće zelenjeti.

33

Otkinuće se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci će se njegovi kao s masline pobacati.

34

Jer će opustjeti zbor licemjerski, i oganj će spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.

35

Začinju nevolju i rađaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865