Библе Селецтион
Стари завет
Нови завет
Српска Библија (Latin) DK 1865

Постање 9

1

I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im: rađajte se i množite se, i napunite zemlju;

2

I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3

Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4

Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5

Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju.

6

Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka.

7

Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8

I reče Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreći:

9

A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,

10

I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.

11

Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12

I reče Bog: evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do vijeka:

13

Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje.

14

Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima,

15

I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.

16

Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.

17

I reče Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakoga tijela na zemlji.

18

A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19

To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20

A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21

I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.

22

A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju.

23

A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.

24

A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25

I reče: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26

I još reče: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27

Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!

28

I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.

29

A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865