Jakova 4

1

Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?

2

Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete.

3

Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

4

Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.

5

Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama?

6

A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

7

Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!

8

Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!

9

Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost!

10

Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti!

11

Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona.

12

Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?

13

De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi",

14

a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane!

15

Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono",

16

vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.

17

Znati dakle dobro činiti, a ne činiti - grijeh je.