Hebrejima 2

1

Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili.

2

Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću,

3

kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji,

4

a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

5

Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo.

6

Netko negdje posvjedoči: Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš.

7

Ti ga tek za malo učini manjim od anđela, slavom i časti njega ovjenča,

8

njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo,

9

ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

10

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.

11

Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom,

12

kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.

13

I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.

14

Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla,

15

pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroza sav život bijahu podložni ropstvu.

16

Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo.

17

Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.

18

Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.