2 Korinæanima 3

1

Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas?

2

Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi.

3

Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.

4

Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

5

Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

6

On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

7

Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,

8

koliko li će slavnija biti služba Duha.

9

Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.

10

I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.

11

Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

12

Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću,

13

a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.

14

Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

15

Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.

16

Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.

17

Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

18

A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.