Djela Apostolska 5

1

Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje

2

pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.

3

Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?

4

Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"

5

Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli.

6

Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju.

7

Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo.

8

Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko."

9

A Petar će joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!"

10

Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.

11

I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli.

12

Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.

13

Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao.

14

I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu

15

tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.

16

A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

17

Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska.

18

Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.

19

Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče:

20

"Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga."

21

Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.

22

Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave:

23

"Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo."

24

Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.

25

Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod."

26

Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.

27

Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita:

28

"Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka."

29

Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!

30

Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.

31

Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.

32

I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju."

33

Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti.

34

Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu

35

pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima.

36

Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.

37

Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše.

38

I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će;

39

ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete." Poslušaju ga

40

pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.

41

Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

42

I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.