Ivanu 8

1

A Isus se uputi na Maslinsku goru.

2

U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.

3

Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu

4

i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.

5

U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"

6

To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.

7

A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."

8

I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.

9

A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.

10

Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"

11

Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

12

Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."

13

Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!"

14

Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.

15

Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;

16

no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.

17

Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.

18

Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac."

19

Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."

20

Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

21

Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."

22

Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"

23

A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.

24

Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

25

Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:

26

"Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu."

27

Ne shvatiše da im govori o Ocu.

28

Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.

29

Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo."

30

Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

31

Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;

32

upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."

33

Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'"

34

Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.

35

Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

36

Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.

37

Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.

38

Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca."

39

Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.

40

A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!

41

Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."

42

Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

43

Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ.

44

Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.

45

A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.

46

Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?

47

Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."

48

Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"

49

Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.

50

No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.

51

Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."

52

Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'

53

Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"

54

Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,

55

no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.

56

Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."

57

Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"

58

Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"

59

Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.