Ivanu 4

1

Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan -

2

iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici -

3

ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.

4

Morao je proći kroza Samariju.

5

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.

6

Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

7

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!"

8

Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.

9

Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.

10

Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive."

11

Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?

12

Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

13

Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.

14

A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."

15

Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati."

16

Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo."

17

Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!'

18

Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."

19

Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.

20

Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

21

A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

22

Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.

23

Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.

24

Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."

25

Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve."

26

Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

27

Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"

28

Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:

29

"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"

30

Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.

31

Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!"

32

A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

33

Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

34

Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.

35

Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu.

36

Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.

37

Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'

38

Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."

39

Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila."

40

Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.

41

Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi

42

pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

43

Nakon dva dana ode odande u Galileju.

44

Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.

45

Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.

46

Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.

47

Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.

48

Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"

49

Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete."

50

Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.

51

Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.

52

Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica."

53

Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.

54

Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.