Ivanu 2

1

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.

2

Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.

3

Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju."

4

Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!"

5

Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!"

6

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.

7

Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha.

8

Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.

9

Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika

10

i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada."

11

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.

12

Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

13

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.

14

U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.

15

I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,

16

a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."

17

Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

18

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?"

19

Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići."

20

Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?"

21

No on je govorio o hramu svoga tijela.

22

Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

23

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.

24

No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

25

i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.