Marku 11

1

Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika

2

i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.

3

Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti."

4

Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.

5

A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"

6

Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih.

7

I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.

8

Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.

9

I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

10

Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"

11

I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.

12

Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

13

Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama.

14

Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici.

15

Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.

16

I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.

17

Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!"

18

Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom.

19

A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.

20

Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.

21

Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."

22

Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.

23

Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu!

24

Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!

25

No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

26

#

27

I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine.

28

I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?"

29

A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim.

30

Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"

31

A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'

32

Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.

33

I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."