Pjesma nad Pjesmama 2

1

- Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.

2

- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.

3

- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.

4

Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.

5

Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

6

Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

7

- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

8

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

9

Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

10

Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,

11

jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.

12

Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.

13

Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.

14

Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."

15

Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.

16

Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.

17

Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.