Propovjednik 4

1

Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlačiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.

2

Zato sretnima smatram mrtve koji su već pomrli; sretniji su od živih što još žive.

3

A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se čine pod suncem.

4

Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja čovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

5

Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe.

6

Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mučna rada i puste tlapnje.

7

I još jednu opazih ispraznost pod suncem:

8

Čovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oči mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mučim i uskraćujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

9

Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud.

10

Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

11

Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako će se samac zagrijati?

12

I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.

13

Bolji je mladić siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.

14

Jer mladić može izići iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.

15

Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladića, uz nastupnika koji ga naslijedi.

16

On stupa na čelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.

17

Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo.