Izreka 5

1

Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

2

da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

3

Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,

4

ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.

5

Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

6

Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.

7

Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.

8

Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,

9

da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

10

da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;

11

da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

12

i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

13

I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.

14

I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

15

Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.

16

Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?

17

Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.

18

Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:

19

neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

20

TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?

21

Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

22

Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.

23

Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.