Izreka 18

1

Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.

2

Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.

3

Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.

4

Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.

5

Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.

6

Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.

7

Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.

8

Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.

9

Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.

10

Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.

11

Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.

12

Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.

13

Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.

14

Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?

15

Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.

16

Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.

17

Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.

18

Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.

19

Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.

20

Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.

21

Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.

22

Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.

23

Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.

24

Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.