Psalmi 77

1

Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.

2

Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.

3

U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

4

Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

5

Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.

6

Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

7

razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

8

"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?

9

Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

10

Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"

11

I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."

12

Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

13

Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.

14

Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

15

Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.

16

Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

17

Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

18

Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

19

Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

20

Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.

21

Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.