Psalmi 57

1

Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

2

Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

3

Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.

4

Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

5

Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.

6

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

7

Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!

8

Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.

9

Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.

10

Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:

11

jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

12

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!