Psalmi 39

1

Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov.

2

Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."

3

Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.

4

U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:

5

"Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.

6

Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.

7

Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."

8

A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!

9

Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!

10

Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.

11

Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

12

Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.

13

Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.

14

Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!