Psalmi 141

1

Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

2

Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!

3

Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!

4

Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

5

Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

6

Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

7

Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.

8

U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

9

Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!

10

Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!