Psalmi 107

1

Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!

2

Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske

3

i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

4

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.

5

Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.

6

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.

7

Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.

8

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

9

Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

10

U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,

11

jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.

12

Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

13

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

14

Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.

15

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

16

Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.

17

Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:

18

svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.

19

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

20

Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.

21

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

22

Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!

23

Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:

24

oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.

25

On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.

26

Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.

27

Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.

28

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.

29

Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.

30

Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.

31

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!

32

Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!

33

On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;

34

plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.

35

On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore

36

i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.

37

Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.

38

I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.

39

Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.

40

Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

41

Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.

42

Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!

43

Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!