Jobu 24

1

Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?

2

Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.

3

Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.

4

Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

5

K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.

6

Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.

7

Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.

8

Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.

9

Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.

10

Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.

11

Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.

12

Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.

13

Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.

14

Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.

15

Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neće', kaže on i zastire velom svoje lice.

16

[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.

17

Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

18

Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.

19

K'o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.

20

Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.

21

Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.

22

Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.

23

Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.

24

Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima."

25

Nije li tako? Tko će me u laž utjerat'? Tko moje riječi poništiti može?"