Jobu 12

1

Job progovori i reče:

2

"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.

3

Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

4

Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!

5

Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!

6

Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!

7

Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.

8

Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.

9

Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!

10

U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

11

Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?

12

Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

13

Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

14

Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.

15

Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

16

Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

17

On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.

18

On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.

19

On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.

20

On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.

21

On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.

22

On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

23

On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.

24

On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom

25

i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.