Jobu 11

1

Sofar iz Naama progovori tad i reče:

2

"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?

3

Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

4

Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'

5

Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

6

kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

7

Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?

8

Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?

9

Duže je od zemlje - šire je od mora!

10

Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?

11

Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.

12

Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

13

Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

14

ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

15

čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.

16

Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.

17

Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.

18

U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.

19

Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.

20

A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."