Библија за годину дана
Септембар 20


Пјесма Пјесмама 1:1-17
1. Solomunova pjesma nad pjesmama.
2. Da me hoće poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina.
3. Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke.
4. Vuci me, za tobom ćemo trčati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaćemo se i veselićemo se tobom, spominjaćemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te.
5. Crna sam, ali lijepa, kćeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi.
6. Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da čuvam vinograde, i ne čuvah svojega vinograda, koji ja imam.
7. Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala među stadima drugova tvojih?
8. Ako ne znaš, najljepša između žena, pođi tragom za stadom, i pasi jariće svoje pokraj stanova pastirskih.
9. Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem.
10. Obrazi su tvoji okićeni grivnama, i grlo tvoje nizovima.
11. Načinićemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem.
12. Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris.
13. Dragi mi je moj kita smirne, koja među dojkama mojim počiva.
14. Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih.
15. Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oči su ti kao u golubice.
16. Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se.
17. Grede su nam u kućama kedrove, daske su nam jelove.

Пјесма Пјесмама 2:1-17
1. Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu.
2. Što je ljiljan među trnjem, to je draga moja među djevojkama.
3. Što je jabuka među drvetima šumskim, to je dragi moj među momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu.
4. Uvede me u kuću gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.
5. Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6. Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
7. Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
8. Glas dragoga mojega; evo ga, ide skačući preko gora, poskakujući preko humova.
9. Dragi je moj kao srna ili kao jelenče; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
10. Progovori dragi moj i reče mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
11. Jer gle, zima prođe, minuše daždi, otidoše.
12. Cvijeće se vidi po zemlji, dođe vrijeme pjevanju, i glas grličin čuje se u našoj zemlji.
13. Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
14. Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da čujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.
15. Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.
16. Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase među ljiljanima.
17. Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenče po gorama razdijeljenijem.

Псалми 104:1-9
1. Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu.
2. Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
3. Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
4. Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
5. Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti na vijek vijeka.
6. Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
7. Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
8. Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
9. Postavio si među, preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju.

Приче 24:15-16
15. Bezbožniče, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu počivanja.
16. Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.

1 Коринћанима 11:17-34
17. Ali ovo zapovijedajući ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate.
18. Prvo dakle kad se sabirate u crkvu, čujem da imaju raspre među vama; i nešto vjerujem od ovoga.
19. Jer treba i jeresi da budu među vama, da se pokažu pošteni koji su među vama.
20. A kad se skupite na jedno mjesto, ne jede se večera Gospodnja.
21. Jer svaki svoju večeru uzme najprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija.
22. Eda li dakle nemate kuća da jedete i pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju, i sramotite one koji nemaju? Šta ću vam reći? Hoću li vas pohvaliti za to? Neću.
23. Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noć u koju bivaše predan uze hljeb,
24. I zahvalivši prelomi i reče: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo činite meni za spomen.
25. Tako i čašu, po večeri, govoreći: ova je čaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo činite, kad god pijete, meni za spomen.
26. Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.
27. Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.
28. Ali čovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od čaše da pije;
29. Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega.
30. Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.
31. Jer kad bismo sebe rasuđivali, ne bismo osuđeni bili.
32. Ali kad smo suđeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom.
33. Zato, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugoga.
34. Ako li je ko gladan, neka jede kod kuće, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediću kad dođem.