Библија за годину дана
Јануар 17


Постање 1:1-31
1. U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
3. I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.
4. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
5. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.
6. Potom reče Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.
7. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.
8. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.
9. Potom reče Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako.
10. I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.
11. Opet reče Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.
12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.
13. I bi veče i bi jutro, dan treći.
14. Potom reče Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;
15. I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.
16. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde.
17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.
18. I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
19. I bi veče i bi jutro, dan četvrti.
20. Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.
21. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;
22. I blagoslovi ih Bog govoreći: rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.
23. I bi veče i bi jutro, dan peti.
24. Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.
25. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.
26. Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.
27. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.
28. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.
29. I još reče Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu.
30. A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.
31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.

Постање 2:1-25
1. Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
2. I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
3. I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;
4. To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
5. I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju,
6. Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
7. A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.
8. I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kojega stvori.
9. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
10. A voda tecijaše iz Edema natapajući vrt, i odande se dijeljaše u četiri rijeke.
11. Jednoj je ime Fison, ona teče oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata,
12. I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
13. A drugoj je rijeci ime Geon, ona teče oko cijele zemlje Huske.
14. A trećoj je rijeci ime Hidekel, ona teče k Asirskoj. A četvrta je rijeka Efrat.
15. I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva.
16. I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
17. Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.
18. I reče Gospod Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu.
19. Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
20. I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.
21. I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom;
22. I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
23. A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka.
24. Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.
25. A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.

Псалми 1:1-6
1. Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi,
2. Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć!
3. On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje.
4. Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar.
5. Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom.
6. Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće.

Приче 1:1-7
1. Priče Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2. Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne,
3. Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4. Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost.
5. Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost,
6. Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7. Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.

Матеја 1:1-25
1. Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina.
2. Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu.
3. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama.
4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona.
5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.
6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom.
7. A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu.
8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju.
9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju.
10. A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju.
11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi Vavilonskoj.
12. A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela.
13. A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora.
14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.
15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.
16. A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Hrista.
17. Svega dakle koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena četrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena četrnaest.
18. A rođenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga.
19. A Josif muž njezin, budući pobožan, i ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.
20. No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj začelo od Duha je svetoga.
21. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh.
22. A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori:
23. Eto, djevojka će zatrudnjeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo, koje će reći: s nama Bog.
24. Kad se Josif probudi od sna, učini kao što mu je zapovjedio anđeo Gospodnji, i uzme ženu svoju.
25. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus.