Mizgînî di yek sal
Mijdar 18


Yêremya 49:1-39
1. Za sinove Amonove: ovako veli Gospod: zar Izrailj nema sinova? zar nema našljednika? zašto Malhom naslijedi zemlju Gadovu? i zašto se narod njegov naseli u njegovijem gradovima?
2. Zato evo idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti da se čuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovijeh, i ona da bude gomila razvalina, i sela njezina popaljena ognjem; i Izrailj će obladati onima koji bjehu njim obladali, govori Gospod.
3. Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen; vičite sela Ravska; pripašite oko sebe kostrijet, naričite i trčite oko plotova; jer će Malhom otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa.
4. Što se hvališ dolinama? Rastopila se dolina tvoja, kćeri odmetnico! koja se uzdaš u blago svoje: ko bi udario na me?
5. Evo ja ću pustiti na te strah otsvuda unaokolo, govori Gospod Gospod nad vojskama, i raspršaćete se svi, i neće biti nikoga da sakupi bježan.
6. Ali ću poslije povratiti roblje sinova Amonovijeh, govori Gospod.
7. Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama: zar nema više mudrosti u Temanu? nesta li svjeta razumnima? iščilje li mudrost njihova?
8. Bježite, obratite pleći, zavrite se duboko, stanovnici Dedanski, jer ću pustiti na Isava pogibao njegovu u vrijeme kad ću ga pohoditi.
9. Da ti dođu berači, ne bi li ti ostavili pabiraka? da dođu lupeži noću, ne bi li odnijeli koliko im je dosta?
10. Ali ja ogoluznih Isava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade sjeme njegovo, braća njegova i susjedi njegovi, niko ne osta.
11. Ostavi sirote svoje, ja ću im život sačuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me.
12. Jer ovako veli Gospod: evo, koji ne bi trebalo da piju iz čaše, doista će piti; a ti li ćeš ostati bez kara? nećeš ostati bez kara, nego ćeš zacijelo piti.
13. Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da će Vosora biti pustoš, rug, čudo i prokletstvo, i svi će gradovi njezini biti pustinja vječna.
14. Čuh glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima da reče: skupite se i idite na nju, i dignite se u boj.
15. Jer gle, učiniću te da budeš mali među narodima i prezren među ljudima.
16. Obijest tvoja i ponositost srca tvojega prevari tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem i držiš se visokih humova; da načiniš sebi gnijezdo visoko kao orao, i odande ću te svaliti, govori Gospod.
17. I zemlja će Edomska biti pustinja, ko prođe mimo nju, svak će se čuditi i zviždati radi svijeh rana njezinijeh.
18. Kao kad se zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, veli Gospod, neće se naseliti ondje niko niti će se baviti ondje sin čovječji.
19. Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan silnoga; ali ću ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviću nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko će se preti sa mnom? i koji će mi pastir odoljeti?
20. Zato čujte namjeru Gospodnju što je naumio za Edomce i misli njegove što je smislio za stanovnike Temanske: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opustjeti stan s njima.
21. Od praske padanja njihova zemlja će se tresti, i vika će se njihova čuti na Crvenom Moru.
22. Gle, doći će i doletjeće kao orao i raširiće krila svoja nad Vosorom, i biće srce u junaka Edomskih kao srce u žene koja se porađa.
23. Za Damasak. Posrami se Emat i Arfad, jer ču zle glase; rastopiše se, strah je na moru, ne može se umiriti.
24. Damasak klonu, obrati se da bježi, drhat ga poduze, tuga i bolovi osvojiše ga kao porodilju.
25. Kako se ne ostavi slavni grad? grad radosti moje?
26. Zato će popadati mladići njegovi na ulicama njegovijem, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod nad vojskama.
27. I raspaliću oganj u zidovima Damaštanskim, i proždrijeće dvore Ven-Adadove.
28. Za Kidar i za carstva Asorska, koja razbi Navuhodonosor car Vavilonski, ovako veli Gospod: ustanite, idite na Kidar, i zatrite sinove istočne.
29. Uzeće im šatore i stada, zavjese njihove i sudove njihove i kamile njihove oteće, i vikaće na njih strašno otsvuda.
30. Bježite, selite se daleko, zavrite se duboko, stanovnici Asorski, govori Gospod, jer je Navuhodonosor car Vavilonski namjerio namjeru protiv vas, i smislio misao protiv vas.
31. Ustanite, idite k narodu mirnome, koji živi bez straha, govori Gospod, koji nema vrata ni prijevornica, žive sami.
32. I kamile će njihove biti plijen, i mnoštvo stoke njihove grabež, i rasijaću ih u sve vjetrove, one što se s kraja strigu; i dovešću pogibao na njih sa svijeh strana, govori Gospod.
33. I Asor će biti stan zmajevski, pustinja dovijeka: niko se neće ondje naseliti, niti će se baviti u njemu sin čovječji.
34. Riječ Gospodnja koja dođe Jeremiji proroku za Elam, u početku carovanja Sedekije cara Judina, govoreći:
35. Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja ću slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu;
36. I dovešću na Elam četiri vjetra s četiri kraja nebesa, i u sve te vjetrove rasijaću ih, tako da neće biti naroda kuda neće otići prognanici Elamski.
37. I uplašiću Elamce pred neprijateljima njihovijem, i pred onima koji traže dušu njihovu; i pustiću zlo na njih, žestinu gnjeva svojega, govori Gospod, i pustiću za njima mač dokle ih ne zatrem.
38. I namjestiću prijesto svoj u Elamu, i istrijebiću odande cara i knezove, govori Gospod.
39. Ali u pošljednje vrijeme povratiću roblje Elamsko, govori Gospod.

Yêremya 50:1-46
1. Riječ koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju Haldejsku preko Jeremije proroka.
2. Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.
3. Jer se narod podiže na nj sa sjevera, koji će mu zemlju opustiti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobjeći će i otići.
4. U te dane i u to vrijeme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svojega.
5. Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: hodite, sjedinimo se s Gospodom zavjetom vječnijem, koji se ne zaboravlja.
6. Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.
7. Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: nećemo biti krivi, jer zgriješiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadu otaca njihovijeh.
8. Bježite iz Vavilona i izidite iz zemlje Haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.
9. Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraćaju se prazne.
10. I zemlja će se Haldejska oplijeniti, svi koji će je plijeniti nasitiće se, govori Gospod.
11. Jer se veseliste, jer se radovaste plijeneći moje našljedstvo; jer bješnjeste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.
12. Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postidje se; evo biće pošljednja među narodima, pustinja, zemlja suha i pustoš.
13. Od gnjeva Gospodnjega neće se u njoj živjeti, nego će sva opustjeti; ko god prođe mimo Vavilon, čudiće se i zviždaće radi svijeh rana njegovijeh.
14. Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, strijeljajte ga, ne žalite strijela; jer je sagriješio Gospodu.
15. Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja; osvetite mu se; kako je činio, onako mu učinite.
16. Istrijebite iz Vavilona sijača i onoga koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikova neka se vrati svaki svome narodu, i svaki u svoju zemlju neka bježi.
17. Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najprije ga jede car Asirski, a poslije mu kosti izlomi Navuhodonosor car Vavilonski.
18. Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja ću pohoditi cara Vavilonskoga i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara Asirskoga.
19. I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.
20. U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i grijesi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.
21. Izidi na zemlju Meratajimsku i na stanovnike Fekodske; zatri i istrijebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovjedim.
22. Vika je ubojna u zemlji i polom velik.
23. Kako se slomi i skrši malj cijele zemlje? kako Vavilon posta čudo među narodima?
24. Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.
25. Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gnjeva svojega; jer je to djelo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji Haldejskoj.
26. Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njezine; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka.
27. Pokoljite mačem sve teoce njezine, neka siđu na zaklanje; teško njima! jer dođe dan njihov, vrijeme pohođenja njihova.
28. Čuje se glas onijeh koji bježe i koji utekoše iz zemlje Vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našega, osvetu dvora njegova.
29. Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u oko prema njemu unaokolo da ne uteče nijedan, platite mu po djelima njegovijem; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot svecu Izrailjevu.
30. Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovijem, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.
31. Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vrijeme da te pohodim.
32. Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovijem, i spaliće svu okolinu njegovu.
33. Ovako veli Gospod nad vojskama: sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinijem; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.
34. Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske.
35. Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike Vavilonske i na knezove njegove i na mudarce njegove.
36. Mač na laže njegove, i poludjeće; mač na junake njegove, i prepašće se.
37. Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mješavinu što je usred njega, i postaće kao žene; mač na blago njegovo, i razgrabiće se.
38. Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnijeh bogova luduju.
39. Zato će se ondje nastaniti divlje zvijeri i buljine, i sove će ondje stanovati; i neće se naseliti dovijeka i neće se u njoj živjeti nigda.
40. Kao kad Gospod zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko ondje naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovječji.
41. Evo, narod će doći sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.
42. Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjma, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri Vavilonska.
43. Car Vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.
44. Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan silnoga; ali ću ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviću nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko će se preti sa mnom? i koji će mi pastir odoljeti?
45. Zato čujte namjeru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli njegove što je smislio za zemlju Haldejsku; zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opustiti stan s njima.
46. Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.

Zebûr 119:121-128
121. Činim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
122. Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne čine sile oholi.
123. Oči moje čeznu za spasenjem tvojim i za riječju pravde tvoje.
124. Učini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauči me.
125. Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaću otkrivenja tvoja.
126. Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
127. Toga radi ljubim zapovijesti tvoje većma nego zlato i drago kamenje.
128. Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.

Gotinên Silêman 28:6-6
6. Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat.

Tîtos 1:1-16
1. Od Pavla, sluge Božijega, a apostola Isusa Hrista po vjeri izbranijeh Božijih, i po poznanju istine pobožnosti,
2. Za nad vječnoga života, koji obeća nelažni Bog prije vremena vječnijeh,
3. A javi u vremena svoja riječ svoju propovijedanjem, koje je meni povjereno po zapovijesti spasitelja našega Boga,
4. Titu, pravome sinu po vjeri nas obojice, blagodat, milost, mir od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista, spasa našega.
5. Zato te ostavih u Kritu da popraviš što je nedovršeno, i da postaviš po svijem gradovima sveštenike, kao što ti ja zapovjedih,
6. Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima vjernu djecu, koju ne kore za kurvarstvo ili za nepokornost.
7. Jer vladika treba da je bez mane, kao Božij pristav; ne koji sebi ugađa, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne bojac, ne lakom na pogani dobitak;
8. Nego gostoljubiv, blag, pošten, pravedan, svet, čist;
9. Koji se drži vjerne riječi po nauci, da bude kadar i svjetovati sa zdravom naukom, i pokarati one koji se protive.
10. Jer ima mnogo neposlušnijeh, praznogovorljivijeh, i umom prevarenijeh, a osobito koji su iz obrezanja,
11. Kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kuće izopačuju učeći što ne treba, poganoga dobitka radi.
12. A reče neko od njih, njihov prorok: Krićani svagda lažljivi, zli zvjerovi, besposleni trbusi.
13. Svjedočanstvo je ovo istinito; zaradi toga uzroka karaj ih bez šteđenja, da budu zdravi u vjeri,
14. Ne slušajući Jevrejskijeh gatalica ni zapovijesti ljudi koji se odvraćaju od istine.
15. Čistima je sve čisto; a poganima i nevjernima ništa nije čisto, nego je opoganjen njihov i um i savjest.
16. Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odriču; jer su mrski i neposlušni, i ni za kakvo dobro djelo valjani.