Biblija u jednoj godini
Rujan 25


Pjesma nad Pjesmama 1:1-17
1. Salomonova Pjesma nad pjesmama
2. Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.
3. Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke.
4. Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube.
5. Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove.
6. Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.
7. Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova.
8. Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.
9. Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja.
10. Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama.
11. Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.
12. - Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše.
13. Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.
14. Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.
15. - Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica.
16. - Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša.
17. - Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi.

Pjesma nad Pjesmama 2:1-17
1. - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
2. - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
3. - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
4. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
5. Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6. Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
7. - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
8. Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
9. Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
10. Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
11. jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
12. Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
13. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
14. Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
15. Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
16. Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
17. Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.

Psalmi 104:1-9
1. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2. svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
3. na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
4. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
5. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6. pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
7. na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
9. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

Izreka 24:15-16
15. Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu;
16. jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.

1 Korinæanima 11:17-34
17. Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore.
18. Ponajprije čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su među vama razdori.
19. Treba doista da i podjela bude među vama da se očituju prokušani među vama.
20. Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere:
21. ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija.
22. Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.
23. Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh,
24. zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen."
25. Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen."
26. Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
27. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje.
28. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije.
29. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.
30. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.
31. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni.
32. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.
33. Zato, braćo moja, kad se sastajete na blagovanje, pričekajte jedni druge.
34. Je li tko gladan, kod kuće neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo ću urediti kada dođem.