| Izlaska 13:1-22 |
| 1. Jahve reče Mojsiju: |
| 2. "Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!" |
| 3. A onda Mojsije reče narodu: "Sjećajte se ovoga dana u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kuće ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojom jakom mišicom. Ukvasani kruh neka se ne jede! |
| 4. Ovoga dana mjeseca Abiba vaše je izbavljenje. |
| 5. Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati - zemlju kojom teče med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav obred: |
| 6. sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u čast Jahvi. |
| 7. Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome području. |
| 8. Svome sinu toga dana objasni: to je za ono što mi je Jahve učinio kad sam se iz Egipta izbavio. |
| 9. Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome čelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta. |
| 10. Ovaj propis vršite svake godine u određeno vrijeme." |
| 11. "A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, |
| 12. ustupajte Jahvi prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Jahvi! |
| 13. Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi. |
| 14. Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znači to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva. |
| 15. Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem. |
| 16. Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta." |
| 17. Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje." |
| 18. Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. |
| 19. Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce riječima: "Bog će se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!" |
| 20. Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. |
| 21. Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. |
| 22. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noću. |
| Izlaska 14:1-31 |
| 1. Jahve reče Mojsiju: |
| 2. "Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. |
| 3. Faraon će reći: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.' |
| 4. Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako učine. |
| 5. Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo učinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neće služiti." |
| 6. Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. |
| 7. Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. |
| 8. Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. |
| 9. Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. |
| 10. Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi: |
| 11. "Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta! |
| 12. Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti." |
| 13. "Ne bojte se!" - reče Mojsije narodu. "Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. |
| 14. Jahve će se boriti za vas. Budite mirni!" |
| 15. "Zašto zapomažete prema meni?" - reče Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. |
| 16. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. |
| 17. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. |
| 18. Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." |
| 19. Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. |
| 20. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. |
| 21. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, |
| 22. Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. |
| 23. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. |
| 24. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. |
| 25. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju: |
| 26. "Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike." |
| 27. Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. |
| 28. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. |
| 29. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. |
| 30. Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. |
| 31. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju. |
| Psalmi 18:13-19 |
| 13. od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. |
| 14. Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. |
| 15. Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. |
| 16. Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. |
| 17. On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. |
| 18. Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. |
| 19. Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, |
| Izreka 6:6-11 |
| 6. Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: |
| 7. on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, |
| 8. ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. |
| 9. A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? |
| 10. Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak |
| 11. i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik. |
| Mateju 21:1-22 |
| 1. Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika |
| 2. govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. |
| 3. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti." |
| 4. To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: |
| 5. Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. |
| 6. Učenici odu i učine kako im naredi Isus. |
| 7. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. |
| 8. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. |
| 9. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" |
| 10. Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" |
| 11. A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga." |
| 12. Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. |
| 13. Kaže im: "Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku." |
| 14. U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. |
| 15. A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni |
| 16. mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?" |
| 17. On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći. |
| 18. Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. |
| 19. Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. |
| 20. Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!" |
| 21. Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. |
| 22. I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete." |