Biblija Plana čitanje
Siječanj 18


Postanka 1:1-31
1. U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
3. I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.
4. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
5. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
6. I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako.
7. Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
8. A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
9. I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.
10. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11. I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
12. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
13. Tako bude večer, pa jutro - dan treći.
14. I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
15. i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.
16. I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.
17. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
18. da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
19. Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
20. I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.
21. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
22. I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!"
23. Tako bude večer, pa jutro - dan peti.
24. I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.
25. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26. I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"
27. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
28. I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"
29. I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
30. A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.
31. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

Postanka 2:1-25
1. Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
3. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
4. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
5. još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
6. Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
7. Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
8. I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
9. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.
11. Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
12. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
13. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.
14. Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
15. Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
16. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17. ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"
18. I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."
19. Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
20. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
21. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
23. Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"
24. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25. A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.

Psalmi 1:1-6
1. Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
2. već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.
3. On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.
4. Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi.
5. Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih.
6. Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.

Izreka 1:1-7
1. Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
2. da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
3. da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
4. da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
5. kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
6. da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
7. Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.

Mateju 1:1-25
1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
2. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća.
3. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram.
4. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma.
5. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.
6. Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.
7. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.
8. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.
9. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.
10. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija.
11. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
12. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.
13. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.
14. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.
15. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.
16. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
17. U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
18. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom.
19. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
20. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.
21. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."
22. Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
23. Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
24. Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
25. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.